Legenda engleskog fudbala i poznati fudbalski analitičar Gary Neville još jednom se našao u centru pažnje javnosti, ali ovog puta ne zbog svojih komentara sa terena, već zbog zabrane prisustva na stadionu Nottingham Foresta. Ova odluka kluba izazvala je brojne reakcije i pokrenula raspravu o slobodi govora sportskih analitičara i sve većoj osjetljivosti fudbalskih uprava na medijsku kritiku.
Prema dostupnim informacijama, zabrana dolaska Nevilleu rezultat je njegovih oštrih komentara na račun ponašanja vlasnika Foresta, Evangelosa Marinakisa, koji je nakon remija protiv Leicester Cityja (2:2) ušao na teren i ušao u žestok verbalni konflikt sa trenerom Nuno Espiritom Santom. Tokom prenosа na Sky Sportsu, Neville je taj postupak nazvao “neprihvatljivim” i “skandaloznim”, dodajući da bi Nuno toga dana trebao napustiti klub.
Reakcija Nottingham Foresta nije izostala – klub je stao u odbranu Marinakisa, navodeći da je vlasnik samo brinuo o povrijeđenom igraču Taiwu Awoniyiju, a Nevilleove komentare predstavili su kao senzacionalističke i motivisane samopromocijom. Čelništvo Foresta optužilo je bivšeg igrača Manchester Uniteda za širenje “neutemeljenih i neinformisanih” stavova putem društvenih mreža i televizije.
Ovo nije prvi put da dolazi do tenzija između Nevillea i Nottingham Foresta. Već ranije je iskusni analitičar bio kritički nastrojen prema ovom klubu, posebice nakon utakmice s Evertonom prethodne sezone, kada je također iznio negativne ocjene o organizaciji i igri tima.
Zabrana dolaska na stadion, naročito za ključni meč sezone, doživljava se kao ozbiljan presedan u engleskom fudbalu. Navijači i javnost su podijeljeni – dok jedni podržavaju pravo novinara i stručnih komentatora da otvoreno izražavaju mišljenje, drugi smatraju da su granice profesionalnog ponašanja ipak pređene.
Ovaj slučaj otvara pitanje odnosa između medija i fudbalskih klubova, kao i granica između kritike i nepoštovanja. Bez obzira na to kako se situacija dalje razvije, jasno je da će se diskusija oko uloge fudbalskih stručnjaka u javnom prostoru nastaviti, a slučaj Garyja Nevillea će ostati važan primjer sve ranjivije ravnoteže između slobode izražavanja i klupske kontrole imidža.