Legendarni italijanski golman Điđi Bufon nedavno je izazvao pažnju javnosti svojim komentarima o trenutnom stanju italijanskog fudbala. U razgovoru za medije, Bufon nije skrivao svoje razočaranje pravcem kojim ide reprezentacija, ističući kako je Italija zaboravila sopstvene fudbalske korene i identitet koji je decenijama krasio njenu igru.
„Ponos i snaga Italije uvek su bili čvrsta odbrana, taktička disciplina i borbeni duh. Danas se bojimo da igramo na način koji je proslavio naš fudbal“, rekao je Bufon u intervjuu. Dodao je da je italijanski stil igre nekada bio sinonim za strahopoštovanje i respekt, dok se danas sve više pokušava kopirati stilovi poput španskog ili nemačkog, što, po njegovom mišljenju, nije put uspeha za „azure“.
Italijanska reprezentacija poslednjih godina prolazi kroz izazovan period. Nakon što su propustili Svetska prvenstva 2018. i 2022. godine, i pored osvajanja Evropskog prvenstva 2021, jasno je da postoje duboki problemi u kontinuitetu i razvoju tima. Bufon smatra da je uzrok toga napuštanje originalnog identiteta igre, koji je bio zasnovan na takozvanom „catenaccio“ sistemu, čvrstoj odbrani i organizovanoj kontrapoziciji.
„Nekada su igrači kao što su Paolo Maldini, Fabio Cannavaro, Alessandro Nesta ili Franco Baresi bili stubovi naše igre. Danas bi se možda smatrali ‘zastarelim’ samo zato što ne igraju moderan fudbal sa loptom u nogama na svaki dodir, ali oni su simboli uspeha i trijumfa“, naglasio je Bufon.
Takođe je dodao da previše oslanjanja na inostrane stilove igre uništava domaći talenat i gura mlade igrače u zapećak: „Kako da mladi stoper iz Serije B veruje u sebe, kada mu se kaže da nije dovoljno dobar jer nije ‘moderan’?“
Na kraju, Buffon je poručio da bi povratak autentičnom italijanskom fudbalskom duhu mogao biti ključ za izlazak iz krize: „Nije sramota igrati čvrsto, organizovano i defanzivno ako to donosi rezultate. Naša istorija to potvrđuje.“
Njegove reči izazvale su brojne reakcije među bivšim saigračima, stručnjacima i navijačima, ali jedno je sigurno – Bufon i dalje ostaje jedna od najupečatljivijih figura u svetu italijanskog fudbala koja ne pristaje na kompromis kada su u pitanju identitet, tradicija i ponos „azura“.