Paul Gascoigne, bivši engleski fudbaler i jedna od najkontroverznijih figura svog vremena, ponovo je otvoreno progovorio o svojoj borbi sa alkoholizmom – borbi koja traje decenijama. U brojnim javnim istupima i intervjuima, Gascoigne je priznao da, iako je svestan posledica svojih dela i bolesti zavisnosti, nije siguran da će ikada moći potpuno da prestane sa konzumacijom alkohola.
“Znam da sam alkoholičar. To nije nešto što bih izabrao da budem, ali to sam ja. Kada sam prvi put otišao na sastanak Anonimnih alkoholičara, tada sam zapravo razumeo svoju bolest. Nije stvar u slabosti, već u potrebi”, govori Gascoigne.
Bivši igrač Newcastle-a, Tottenhama i Lazia govorio je i o mentalnom zdravlju, naglašavajući koliko je psihička stabilnost važna u borbi s bolešću zavisnosti. Istakao je da često doživljava relaps, padove raspoloženja i trenutke očaja, ali da i dalje pronalazi snagu da ustane i nastavi dalje. “Najčešće osoba koju najviše povrediš svojim ponašanjem si ti sam”, iskreno priznaje.
Gascoigne je poznat po svom jedinstvenom fudbalskom talentu, ali i po burnom privatnom životu. Iako se više puta pokušavao izlečiti i držati pod kontrolom svoje navike, ističe da su iskušenja svakodnevna. “Ljudi ne razumeju koliko je borba teška. Ponekad pomisliš da si na dobrom putu, a onda se sve sruši za tren. Ali nikad se ne predajem”, dodaje on.
On je takođe poručio da ne oseća sramotu zbog prošlosti jer sve što je radio bilo je javno. “Nemam šta da krijem. Cela zemlja zna kroz šta sam prošao. Neki osuđuju, neki razumeju. Ja sam jednostavno takav”, kaže Gascoigne.
Ono što stalno naglašava jeste važnost da problemi s alkoholizmom ne ostanu tabu tema – kako među sportistima, tako i u društvu generalno. “Ako sam ja, koji sam igrao za svoju zemlju i stajao na vrhu sveta, mogao da padnem tako nisko, onda bilo ko može. Važno je govoriti o tome”, poručuje Gazza.
Bez obzira na teškoće i poroke koji su ga pratili, Gascoigne nikada nije prestao da priča otvoreno o svojim problemima. Uprkos svemu, nastavlja da živi autentično i – kako sam kaže – “dan po dan”.
“Verovatno ću živeti sa ovim do kraja, ali to ne znači da ću prestati da pokušavam. Možda nikada neću prestati da pijem, ali nikada neću ni prestati da se borim”, zaključuje legendarni engleski fudbaler čija je priča primer koliko duboko borba sa zavisnošću može ići – ali i koliko je važna hrabrost da se o tome govori.