Jean-Marc Bosman je ime koje je zauvijek promijenilo evropski nogomet, iako danas vodi tihu i tešku svakodnevicu daleko od svjetla reflektora. Presuda Evropskog suda pravde iz 1995. godine, nastala zahvaljujući njegovoj pravnoj borbi, označila je prekretnicu u odnosu klubova i igrača unutar Evropske unije. Prije te odluke, nogometaši su bili praktično vezani za klubove čak i nakon isteka ugovora, uz ograničenja u vezi sa transferima u druge države EU ukoliko klub za njih nije tražio odštetu.
Sve se promijenilo kada je Bosman, tada 25-godišnji vezni igrač iz Belgije, odlučio da pravdu potraži sudskim putem, nakon što mu njegov tadašnji klub RFC Liège nije dozvolio prelazak u francuski Dunkerque bez visoke odštete. Sudska pobjeda koju je izvojevao omogućila je igračima širom Evrope da slobodno prelaze u druge klubove nakon isteka ugovora bez da njihovi klubovi traže finansijsku nadoknadu. Takođe, klubovi članica EU mogli su slobodno dovoditi igrače iz drugih zemalja EU bez straha od ograničenja vezanih za broj stranaca u timu.
Ova reforma je otvorila vrata modernizaciji i internacionalizaciji evropskog nogometa. Takozvana „Bosmanova presuda“ nije donijela promjene samo igračima iz EU, već je indirektno uticala i na sportiste iz zemalja koje imaju sporazume sa EU, posebno iz Afrike i istočne Evrope. U 30 godina njenog postojanja, gotovo svi profesionalni igrači su osjetili benefite ovog revolucionarnog slučaja, omogućivši dinamičnije tržište transfera i veću slobodu izbora u karijeri.
Ipak, dok je svijet nogometa profitirao, život samog Bosmana nije krenuo tim putem. Poslije završetka još kratke karijere u niželigaškom CS Viséu, Bosman je suočen s finansijskim teškoćama. Danas, sa 61 godinom, preživljava uz pomoć male socijalne penzije, a jedan od glavnih izvora pomoći mu dolazi od Međunarodne federacije profesionalnih nogometaša (FIFPro).
Njegova borba, koja je urodila plodom za hiljade igrača, nije naišla na širu zahvalnost. Iako su mnogi istaknuti nogometaši ostvarili milionske ugovore upravo zbog reformi koje je Bosman omogućio, samo nekolicina njih je odlučila da mu direktno pruži podršku. Jedan od rijetkih koji su to učinili jeste španski reprezentativac Juan Mata, koji je donirao sredstva i podigao svijest o Bosmanovoj situaciji. Kampanja koja poziva igrače da pomognu Bosmanu i dalje traje, uz nadu da će zajednica pokazati veću solidarnost prema čovjeku koji im je omogućio profesionalnu slobodu.
Advokat i stručnjak za sportsko pravo, Juan de Dios Crespo, izjavio je nakon susreta sa Bosmanom da ga je potreslo u kakvom je stanju zatekao čovjeka odgovornog za jedno od najvažnijih poglavlja u sportskom zakonodavstvu. U razgovorima sa njim, Bosman se često prisjeća onoga što je izgubio – karijeru, zdravlje i mogućnost da uživa u plodovima sopstvene borbe. Ipak, njegova ostavština ostaje neizbrisiva – kao simbol borbe za prava sportista i promjene koje nadilaze igrališta.
Sa obilježavanjem 30 godina ove presude, vrijeme je da se ne samo prisjetimo ogromnog značaja Jean-Marca Bosmana, već i da mu kao sportska zajednica uzvratimo makar dijelom onoga što je on svima nama dao.