Rafael Nadal, jedan od najvećih tenisera svih vremena, nakon završetka svoje izuzetne karijere, otvoreno govori o životu van profesionalnog sporta i izazovima sa kojima se suočavao kroz godine. U iskrenom razgovoru, priznao je da od novembra nije uzeo reket u ruke, naglašavajući da je izgubio takmičarski duh koji ga je krasio više od dve decenije.
Nadal je karijeru završio na Dejvis kupu 2024. godine, gde je doživeo poraz od holandskog tenisera Botika Van de Zandšulpa. Iako rezultat nije bio onakav kakav bi želeo, Rafa je sa dostojanstvom prihvatio kraj jednog velikog poglavlja.
Istakao je važnost porodične podrške tokom celog života i karijere, posebno ističući ulogu svog strica Tonija koji mu je bio i trener i mentor:
– Odrastao sam u porodici koja me ohrabrivala i učila kako da se nosim sa izazovima. U najtežim trenucima, upravo ono što sam naučio u detinjstvu pomoglo mi je da ostanem stabilan i fokusiran – izjavio je Nadal.
Veliki deo njegove karijere obeležen je borbom sa hroničnim povredama, a posebno sa Miler-Vajsovim sindromom, koji ga prati još od 2005. godine. Ovaj redak problem sa stopalom umalo ga nije naterao da prerano završi karijeru:
– Više lekara mi je govorilo da više nikada neću igrati. Imao sam samo 19 godina kada su mi dali tu prognozu. Rešenje je bilo u posebnim ortopedskim ulošcima i obući sa dodatnom podrškom kroz đon visine sedam milimetara. Spasio sam stopalo, ali sam time izložio ostatak tela dodatnom opterećenju, što je dovelo do drugih povreda – rekao je Rafa.
Ipak, uprkos svim nedaćama, Nadal je uspeo da produži svoju karijeru i donese brojne radosti ljubiteljima tenisa širom sveta. Danas se fokusira na porodicu, Fondaciju Rafael Nadal i druge projekte van terena, uz nadu da će i dalje ostati inspiracija mlađim generacijama sportista.