Tokom nedavne kvalifikacione utakmice Srbije i Engleske na beogradskom stadionu Rajko Mitić, poznatijem kao Marakana, došlo je do uznemirujućeg incidenta koji je još jednom ukazao na zloupotrebu sile u političke svrhe. Naime, grupa maskiranih osoba, obučenih u crnu odjeću, fizički je napala navijače na zapadnoj tribini stadiona, nakon što su se sa tribina čuli povici protiv aktuelnog predsjednika Aleksandra Vučića.
Navijači su, u znak protesta protiv režima i podrške studentskim protestima, uzvikivali parole poput „Tko ne skače, taj je ćaci“ i „Vučiću, p***ru“. Ubrzo nakon skandiranja, grupa huligana povezana sa strukturama bliskim režimu upala je na tribinu i počela da napada civile – roditelje sa decom, žene i mlade navijače, koji nisu pripadali nijednoj organizovanoj navijačkoj grupi.
Prema izveštajima sa lica mesta i dostupnim fotografijama, napadači su sistematski delovali, pokušavajući da zastraše okupljene građane i uguše bilo kakav znak otpora prema vlasti. Jedan od predvodnika grupe čak je demonstrativno pokazivao znake šutnje, nakon što je učestvovao u nasilju, što sugeriše da je akcija bila unapred planirana.
Ono što posebno zabrinjava jeste reakcija nadležnih sigurnosnih organa. Jedinice Žandarmerije, koje su brzo stigle na mesto incidenta, nisu intervenisale protiv nasilnika, već su, kako svedoci tvrde, formirale kordon kako bi zaštitile napadače od nezadovoljnih građana. Ovaj scenario, prema brojnim analitičarima i aktivistima za ljudska prava, ukazuje na jasnu sprezu između huliganskih grupa i vlasti, koje koriste strah i nasilje kao sredstvo kontrole javnog prostora.
Incident je izazvao ogromne reakcije na društvenim mrežama, gde su građani delili snimke i fotografije nasilja, uz osude i zahteve za odgovornost nadležnih. Mnogi se pitaju kako je moguće da se obični građani više ne osećaju bezbedno ni na sportskim događajima, i šta to govori o stanju demokratije i ljudskih prava u Srbiji.
Ovakvi događaji ostavljaju duboke posledice po društvo, šireći klimu straha i nesigurnosti među građanima. Protesti, koji su nekada bili izraz slobodne volje naroda, sada postaju scena sukoba, dok država sve češće zatvara oči pred nasiljem koje se vrši u njeno ime.
Međunarodne organizacije i mediji takođe počinju da skreću pažnju na ovakva dešavanja u Srbiji, upozoravajući da upotreba sile protiv političkih neistomišljenika i običnih građana ozbiljno podriva osnovne principe demokratije i vladavine prava.